Ovde možete pronaći najnovije i najrelevantnije informacije iz naše oblasti. Pregledajte našu kolekciju članaka, pratite naše autore i ostanite u toku sa najnovijim dešavanjima gospođetine. Ako ne možete pronaći ono što tražite, upotrebite našu pretragu da biste pronašli tačan sadržaj koji vam je potreban.
Postoji varljivo jednostavno pitanje koje ni približno ne odražava dubinu bola i ozlojeđenosti koji se kriju iza toga: Zašto me moj roditelj ne voli? Bilo je to pitanje koje me je držalo godinama budnom, a moja potreba za odgovorom bila je goruća kao i strast vitezova koja ih je nagnuo da traže “Sveti gral”.
Kada bih samo mogala da pronađem odgovor na ovo pitanje, onda bih znala šta moram da uradim, i da postanem, da bih dobila tu ljubav. Ali problem je što se iza ovog pitanja krije duboka, mračna rupa ispunjena strahom i stidom, jer je svet u kome dete živi veoma mali i njime upravljaju roditelji, a prvi odgovor koji dolazi na ovo pitanje je: “jer sam to ja”.
Tada, u spavaćoj sobi iz detinstva nisam znala koliko devojčica u raznim porodicama juri i pati, pokušavajući da odgovori na pitanje – zašto me roditelj ne voli. Tada sam kao dete mislila da sam jedina na celom svetu. Pitanje je postalo oštrije kada je nevoljeno dete videlo da njegov roditelj može da voli još jedno dete u porodici.
Strah, stid i, naravno, onaj zastrašujući odgovor „reč je o tebi” teraju mnoge nevoljene ćerke da ne razmišljaju o ovom pitanju u detinstvu, a ponekad i dugo u odraslom dobu. Intenzivna potreba za ljubavlju i podrškom drži ih u onome što ja nazivam "plesom poricanja"; pravdaju se, racionalizuju ponašanje roditelja, zatvaraju oči pred njihovim odnosom prema sebi, na svaki mogući način ignorišu posledice uticaja ovog tretmana. I dok pate, nesvesno održavaju ovaj začarani krug bola, a ponekad takvim ponašanjem pojačavaju mržnju prema sebi.
Podsvesno prihvataju odgovor na pitanje koje se svesno ni ne usuđuju da izgovore: “zato što sam to ja”. Problem je u samom pitanju. I dok samo pitanje zvuči sasvim logično, istina je da na njega nema odgovora – odgovora koji bi nevoljnoj ćerki omogućio da razvije plan akcije, što ona zaista želi. Roditelji ne vole svoju decu iz mnogo razloga, ili ipak bez razloga… ali fokusiranje na ovo pitanje ne samo da daje nadu - možda možete da promenite nešto u sebi tako da vas ona zavoli - već i čini da verujete u laž da se radi o vama i o tome ko ste. A to nije tako.
Radi se o njemu i o tome ko su oni. Ovo je najteže razumeti jer je ćerka odavno internalizovala krivicu i stid iza ovog pitanja. “Svi znamo da roditelji vole svoju decu, zar ne?”. To je ono što ja nazivam srži sukoba – ćerki je i dalje potrebna roditeljska ljubav i podrška, a uporedo sa tim raste i njena svest o tome koliko joj je bola naneo roditelj – i to često zbunjuje ćerku, tera je da tražiti odgovor na pitanje koje bi sve postavilo na svoj način.
Zato bi trebalo da prestanete da postavljate sebi ovo pitanje. Pravi put do izlečenja je da sebi postavite još jedno pitanje: kako je odnos mog roditelja prema meni, i njegov nedostatak ljubavi i podrške koju sam iskusila, uticao na moj život? Fokusiranje na pitanje "zašto me roditelj ne voli" može vam dati uvid - oh, on je narcis ili ima granični poremećaj ličnosti - i može vas navesti da mislite da ste konačno shvatili kakav je haos bilo vaše detinjstvo, ali ovo će ne pomaže vam da pronađete isceljenje.
Dok ste zaglavljeni na pitanju „zašto“, nastavljate da se vozite na vrtešci imena svog roditelja i ne obraćate pažnju na ono što je zaista važno: na sebe. Zato je otpuštanje ovog pitanja prvi korak ka izlasku iz ove vrteške. Radi, verujte, probajte - progledaćete preko noći i osvestićete ono najbolje u sebi.
Photo: FREE PIXELS PHOTO