Ovde možete pronaći najnovije i najrelevantnije informacije iz naše oblasti. Pregledajte našu kolekciju članaka, pratite naše autore i ostanite u toku sa najnovijim dešavanjima gospođetine. Ako ne možete pronaći ono što tražite, upotrebite našu pretragu da biste pronašli tačan sadržaj koji vam je potreban.
Da li je uvek baš tako crno ili nije? Volela sam u tom periodu života da zamračim stan jer sam u tom mraku imala zonu komfora, zonu na koju sam navikala i u kojoj sam se osećala kao svoj na svome. Tu su se rađale emocije, tuga, izgovori, opravdanja i sabirali su se utisci, kratko rečeno, neophodna hrana za neophodnu snagu daljeg postojanja. To nije nimalo lako. Mučno je i teško, a ujedno i slatko i gorko. Pokušavala sam da shvatim šta se događa u spoljnom svetu, u sopstvenom okruženju, sa ljudima kojima sam uspela da dam onu najčistiju ljubav ( verujte za mene je to bilo najteže ), kako je neko tako glup da formira u takvom poverenju takav neuspeh.
Verovala sam da čovek ako je graditelj, a ima fantaziju, stvorićete umetničko delo, ali isto tako, shvatila sam da ako je rušitelj, a isto ima fantazije, mora da se leči. Tada sam poslednji put videla brata. Videla ga i otvorila zavese. Izašla sam iz zone konfora i mraka – odlučila da se vratim među svetlo i prijatelje među kojima uspešno obitavam već tridesetak godina.
Pojavio se tako stabilno-nestabilan, tako neempatičan i gorak, skinula sam naočare, bio je tako drugačiji od svih onih slika koje sam u sopstvenoj glavi formirala o njemu. Iskreno, malo je govorio, ćutao je i gutao a ja sam se spustila na stolicu i počela sam da se tresem i grčim.
Svetla su bila popaljena na okolnim prozorima. Šta li se dešava u tim domovima? Kada bi prava istina odjednom izašla iz mraka, verujem da bi se planeta raspukla. Možda zato i postoje laž? Da izbalansiraju snove i realnost, da zamaskiraju nagone i da ostanemo živi i kada umre sve u nama.
Moj početak frustracije bio je isti kao i kod drugih, identian šablon menjanja zdravlja za bolest, zamene slobode za ropstvo, zamene lica za naličje. Ako je iko znao šta je pritisak onda sam to bila ja – i šta znači pritisak poverioca, ali i šta je krvni pritisak. Merila sam preko dvesta, bila sam tada čest gost hitne službe i svi su se čudili odakle mi toliki nagomilani stres u ovim godinama. Stiglo me je sa svih strana. Pored tugovanja, nemir su mi unosili i očevi napadi koji su se zaređali u tom periodu. Htela sam da me nema, da me zemlja proguta, da kažem kako mi je, ali nisam mogla ili nisam znala šta bih rekala. Svesna jedino činjenice da se sve vrti u krug, da se ponavlja i da ne znam kako da prestane sve ovo, da prestane zauvek. Mučila sam se, ali to niko nije razumeo na pravi nain. Nisam htela da se svađam i zato sam odlučila, da pomognem i sebi i njima, da je distanca i blokada jedini put kako bismo svi preživeli…