… prošlo je vreme, ne puno vremena, ali neko određeno vreme jeste! Razmišljajući i sedeći tako s velikim željama, ambicijama i snovima vraćam se uvek na ono što se dogodilo. Vraćam se na rušenje “mog sneška” na rušenje iluzije mog života!
Ne bi da lažem ni samu sebe a ni sve oko sebe, učim da živim sa tim, u smislu da se jako trudim da uživam u čarima života i u svim onim iskustima koje nam on donosi, ali isto tako posmatrajući sve te ljude a dozom neverice. Nije lako dragi moji, verujte, u konfliktu sam sama sa svojim postojanjem na dnevnom nivou, u svađi sam sa svojim likom i delom non stop, ali je izvodljivo. Iz dana u dan sve je lakse, nije lako ali je lakse… Dođu i dani kada pomislim, da li taj neko tamo shvata šta je uradio, da li je sam sebi priznao da je odsekao ruku osobi koju mu je tu istu ruku dao, da li je uspeo da sagleda koliko je boli toj istoj osobi naneo, koliko je osakatio i obeležio za ceo život.
Kako dođu ti dani, tako i prođu. Jako sam srećna jer ih je sve manje, i jer teškim radom i borbom uspevam da se fokusiram na sebe i ostvarenje svojih snova.
Znate, ja sam uvek bila ona osoba koja je volela da ima, da mnogo ima ali isto tako i da mnogo više da, pa i van svojim kapaciteta i mogućnosti. Radila sam to iz čiste ljubavi, iz čiste vere i čistog srca. Bila sam srećna kada su i ljudi oko mene bili zadovoljni i srećni. Zašto sam imala uvek tu potrebu, kroz mesece iscrpnih terapija mislim da polako i dolazim do suštine svega toga. Iskreno, dobro sam. Konačno mogu da kažem da sam dobro. Nisam odlično, ali sam dobro. I zadovoljna sam jer sam i ovog puta uspela da dođem do toga. I iskreno želim da nastavim da živim sa verom u sve ono što mi je neko moj oduzeo, želim da verujem, uživam i živim.
Ah da… juče sam se obradovala snegu! Hm… dugo se to nisam, ali sam jako zadovoljna što jesam!
Ponosna sam, na sebe i zahvalna sam na životu i svemu onome što me je naučio.
Ljubim vas i grlim.
Vaša Gospođetina u digitalnom formatu.