Trenutak kada počneš sebe da ceniš, ne ideš više starim stopama, nije da ti nećeš - već prosto ne možeš jer tada otpuštaš sve ono što te do tada gušilo, sputavalo i stiskalo. Slika u ogledalu postaje lepša, bistrija kao da gledaš neku drugu osobu. Od tog trenutka ti zaista postaješ druga osoba i to ona koja sebe poštuje, ima svoje granice i ne dopušta da se prema njoj ponašaju kako kome padne na pamet. Ta nova osoba ne pristaje više na mrvice ili ti lažna obećanja.
Nova osoba živi u stvarnosti, čvrsto sa nogama na zemlji, ali ipak slobodna da pruža svoja krila u smerovima koji je čine srećnom. Jednom kada shvatiš da ne postoji niko poput tebe I da si jedinstvena, celi svet se menja. Ne svet oko tebe, nego svet u tebi.
Tvoj maleni univerzum postaje tvoje utočište, tvoja mirna luka iz koje možeš kuda god želiš. Jutra prestaju biti sumorno teška i isprepletena stalnom borbom “Šta još moram napraviti?” Odjednom sve počinje da dolazi i odlazi sa nekom lakoćom. Shvatiš da nikoga ne možeš da promeniš, kontrolišeš ili moliš.
Imaš sebe i svoj život i nemaš više želju za privlačenjem pažnje osoba koje moraš da moliš da bi primetile tok tvog bitisanja. Primetila si samu sebe. Samoća postaje lep deo dana, a ne više nešto od čega treba pobeći na bilo koji način.
Jednom kada počneš sebe da ceniš, pitaš se gde si bila tako dugo, šta si toliko čekala… Rećiću ti, čekala si sebe, a nisi znala da si ti oduvek tu i da samo trebaš da počneš da gledaš sebe na jedan novi način. Svu ljubav koju si rasipala na sve oko sebe, a mnogi je nisu bili ni vredni, sada možeš dati sebi i svome biću.
Jednom kada sebe počneš da ceniš, znaš da se sve odvija baš kako treba i da si tačno tamo gde moraš biti!!!
Photo: Free Pixel photos