Ovde možete pronaći najnovije i najrelevantnije informacije iz naše oblasti. Pregledajte našu kolekciju članaka, pratite naše autore i ostanite u toku sa najnovijim dešavanjima gospođetine. Ako ne možete pronaći ono što tražite, upotrebite našu pretragu da biste pronašli tačan sadržaj koji vam je potreban.
Uvek sam bila neverovatno samouverena. Često glasna, vrlo sigurna kad mislim da sam u pravu. Ne bojim se da pitam kada smatram da sam treba da znam ine izvinjavam se unapred zbog nečeg što želim da kažem kad želim to da kažem. Sve je to, za veći deo mog života, bila moja najveća snaga, ali i najveća nesigurnost. Ljudi me ili vole zato što govorim šta mislim ili se ne slažu samnom – tj. ne vole me.
Oduvek sam bila neverovatno samouverena, uglavnom bez straha. A ponekad, to me činilo nedopadljivom. Ponekad je to isključivalo moju ličnost. Ponekad sam bila predmet ogovaranja i šaputanja. Ponekad je to bio problem. Zbog toga sam nakon nekog vremena “pukla”, jer sam pokušavala da potisnem taj aspekt moje ličnosti. I jednog dana stala sam, prosvetlila se i rekla sama sebi DOSTA.
Prestala sam da umanjujem sebe kako bi se drugi, u mojoj blizuni, bolje osećali. Prestala sam da se izvinjavam za izgovaranje svog mišljenja, samo zato što drugi ne mogu da čuju istinu. Prestala sam da molim za dopuštenja i samo sam radila ono što sam želela. Postala sam osoba kojoj se –iskreno – za sve “j…”
Briga me za toliko puno stvari u mom svakodnevnom životu pa sam odlučila da je ono što ljudi misle o meni, ili imaju da kažu - ako to nisu ljudi do kojih mi je stalo: prijatelji i porodica– nebitno – zapravo, shvatila sam da svi oni i ne treba da budu deo mog života. Koračajući tako kroz sopstvene korake, vraćajući sećanja i uspomene shvatila sam da je moj lik najopasniji kada iznenada odluči da ode!
Priznaću vam da sam dugo lutala i tražila, ali da u suštini nisam ni znala šta tražim… da li sam tražila ljubavili mi je bila potrebna moć ili pak novac pomešan sa strašću i hedonizmom…često sam u tom svom traganju tražila i odgovor od sebe same: “kome se ja to svetim, šta radim, za koga radim”… često nisam bila sigurna da li želim da pobegnem od svih ili možda od sebe same.
Plašila sam se… uvek sam se plašila ljubavi a ujedno sam za njom i najviše čeznula. Imala sam osećaj da me moja etiketa hladnoće štiti od bola koji nije bio prisutan, a mogao bi da nastane. Ona me je čuvala na dovoljnoj distanci od svih. Utehu sam trazila u nemiru, da bih utolila glad za ljubavlju. Sa mnom je sve bio rizik. Prevashodno sama sebi bila rizik. Robovala sam sobom i sopstvenim strahovima, a nisam shvatala da propuštam sve ono što mi je zaista trebalo - ljubav, iskrena ljubav koja razara svaku koščicu i rasteruje sve strahove s kojima sam se nosima….